Današnja tehnologija proizvodnje pločica omogućuje izradu dimenzija do čak 3,2 x 1,6 m u debljinama 3 – 12 mm. Italija, jedan od najvećih svjetskih proizvođača pločica, među prvim je državama koje su uvele nacionalni standard za ovo područje.
2013. godine usvojena je norma UNI 11493 kojom su propisana pravila i upute za odabir, projektiranje, izvedbu, korištenje i održavanje obloga od keramičkih pločica. Norma je dopunjena 2016. godine otkada nosi oznaku UNI 11493-1. Ova norma pločicu velikog formata definira kao onu koja ima barem jednu stranicu veću od 60 cm, a tanku pločicu onu čija debljina iznosi do maksimalno 5 mm. Budući da u Hrvatskoj nemamo sličnu normu, kao pomoć možemo koristiti znanja i iskustva iz zemalja u našem okruženju koja su to područje već uredile.
Hotel BN Palace, Lecce, Italija
Dok investitor prilikom donošenja odluke o odabiru keramičkih pločica daje prednost konačnom izgledu, izvođači se suočavaju s izazovima koje treba riješiti prije izvođenja radova. Prilikom osmišljavanja odgovarajućih proizvoda za ugradnju pločica, pa tako i onih velikih formata, stručnjaci tvrtke Mapei redovito surađuju s vodećim proizvođačima pločica. Velikoformatne pločice izuzetno su niske apsorpcije, s tipičnim karakteristikama za porculan, što zahtijeva posebne proizvode i posebnu pažnju prilikom polaganja. Kao i kod ostalih podnih i zidnih obloga, trajnost i funkcionalnost obloge od velikoformatnih pločica ovise o točno definiranim projektnim parametrima, pripremi podloge, izboru ljepila i metodama polaganja. Materijali za lijepljenje, kao i mase za fugiranje i brtvljenje određuju se posebno, ovisno o vrsti podloge, veličini pločica i namjeni prostora.
Kao što smo već spomenuli, za izvedbu trajne i funkcionalne obloge s pločicama velikih formata potrebna je:
Pločice velikih formata mogu se polagati na sve vrste tradicionalnih podloga kao što su:
Pravila struke propisuju da bi podloga trebala biti:
Pločice velikog formata s obzirom na veličinu prilično su tanke, a s obzirom na činjenicu velikog nesrazmjera između veličine i debljine pločice, posebnu pažnju treba posvetiti ravnosti podloge prilikom njihova polaganja. Prisutnost šupljih mjesta i neravnina u podlozi u slučaju točkastih opterećenja može lako uzrokovati pucanje pločica. U skladu s normom ISO 7976-1:989, ravnost podloge provjerava se letvom od 2 metra, s tolerancijom odstupanja od 3 mm u svim smjerovima. Praksa polaganja pločica s najmanje jednom stranom duljom od 1 m ukazuje na to da su te odredbe i dalje nedovoljne. Pod tako velikim pločicama nije moguće ispraviti neravninu u podlozi „dodavanjem“ ljepila. Kada podloga nije savršeno ravna, ona se prije polaganja pločica mora izravnati proizvodima za pripremu i izravnavanje podloge kao što su ULTRAPLAN, ULTRAPLAN MAXI, PLANITOP FAST 330 ili NIVORAPID. Što se tiče sazrelosti podloge, vrijedi ponovno spomenuti često ignorirana pravila za najčešće podloge, a to su:
Nakon besprijekoro pripremljene podloge slijedi pravilan odabir ljepila. Europska norma EN 12004 definira zahtjeve, ocjenjivanje i provjeru stalnosti svojstava, razredbu i označivanje ljepila za keramičke pločice. Gore navedena talijanska norma UNI 11493-1 pri izboru ljepila za keramičke pločice velikih formata koje će se polagati na cementne podloge određuje upotrebu ljepila razreda C2 i deformabilnosti razreda S1 ili S2 – ovisno o veličini pločica. Jedino takva ljepila mogu podnijeti posmična naprezanja koja nastaju između podloge i velike pločice. Polaganje velikoformatnih pločica ni u kojem slučaju nije dopušteno bez fuga ili s tzv. minimalnim fugama. Odnos između veličine i debljine tih materijala povećava rizik da ih se razbije. Iz toga proizlazi sljedeća važna karakteristika ljepila za polaganje keramičkih pločica velikog formata, a to je niska viskoznost ljepila. Takva ljepila olakšavaju postizanje savršenog prianjanja poleđine pločice s podlogom. Uzimajući u obzir sve gore navedene zahtjeve, Mapei je razvio posebnu liniju ljepila – Ultralite. Ova ljepila, koja znamo kao „lagana“, karakterizira niža viskoznost i manja specifi čna težina u usporedbi s tradicionalnim proizvodima. Prednosti ljepila iz linije Ultralite su:
Ljepilo se uvijek nanosi tehnikom dvostrukog nanošenja, što znači da se nanosi i na podlogu i na poleđinu pločice. Prije nanošenja ljepila na poleđinu pločice potrebno je provjeriti je li površina čista i bez prašine. Po potrebi je treba očistiti mokrom spužvom. Nanošenje ljepila izvodi se odgovarajućim nazubljenim gleterom koji će osigurati da poleđina obloge u potpunosti bude prekrivena.
Lakše i sigurnije polaganje pločica uz korištenje vakumskih držača na metalnim vodilicama
Tanak sloj ljepila nanesite na podlogu s ravnom stranom gletera kako biste uklonili prašinu. Za ravnomjerno nanošenje ljepila na podlogu preporučujemo koristiti nazubljeni gleter s kosim zubima od najmanje 10 mm (ovisno o hrapavosti podloge) koji će omogućiti međusobno preklapanje traka ljepila (domino efekt). Na taj će se način u potpunosti prekriti površina podloge i smanjiti mogućnost formiranja zračnih džepova u ljepilu na minimum. Ljepilo se mora nanijeti pravolinijski, bez kružnih pokreta, paralelno s kraćom stranom pločice kako bi zrak čim prije mogao izaći van.
Ljepilo se uvijek nanosi u ravnim linijama u istom smjeru kao i na poleđinu pločice
Prilikom nanošenja ljepila na poleđinu pločice treba koristiti nazubljeni gleter s manjim kvadratnim zubima (visine 3 – 5 mm) kako bi se osigurao potpuni kontakt poleđine pločice s ljepilom. Norma UNI 11493-1 propisuje postupak površinske obrade pločice vibro-pločom ili tapkanjem po površini pločice specijalnim gumiranim gleterom kako bi se osiguralo potpuno prianjanje pločice s podlogom te se istisnuo zrak ispod pločice. Tapkanje pločica izvodi se od sredine pločice u smjeru primjene ljepila kako bi se osiguralo potpuno istiskivanje zraka između slojeva ljepila, podloge i pločice.
Za podne i zidne pločice koristi se ista tehnika polaganja. Prilikom montaže velikoformatnih pločica na fasadama projektanti moraju unaprijed izračunati jesu li potrebni dodatni elementi za mehaničko sidrenje.
Pravilno nanošenje ljepila na podlogu
Širinu fuga između pločica potrebno je definirati već u fazi projektiranja, a ona ovisi o veličini i vrsti pločica, vrsti podloge te namjeni prostora (zid ili pod, otvoreni ili unutarnji prostori). Opća preporučena minimalna širina fuga je 2 mm, a stvarna širina prvenstveno ovisi o podlozi i očekivanom opterećenju. Prije nanošenja mase za fugiranje potrebno je ukloniti plastične križiće, višak ljepila (najmanje dvije trećine debljine pločice), prašinu i ostale nečistoće. Što se tiče početka postupka fugiranja, treba slijediti propisane vremenske preporuke, odnosno 2 – 3 sata nakon lijepljenja s brzovezujućim cementnim ljepilom ili 24 sata od lijepljenja s normalnovezujućim cementnim ljepilima ili ljepilima na osnovi reakcijskih smola. Fugiranje pločica može se izvesti cementnom masom za fugiranje kao ULTRACOLOR PLUS ili epoksidnim masama kao što su KERAPOXY, KERAPOXY DESIGN ili KERAPOXY CQ.
Kod polaganja velikoformatnih pločica prethodno je potrebno izvesti dilatacije radi sprečavanja nepravilnog i proizvoljnog pucanja podloge zbog skupljanja i rastezanja pod utjecajem temperaturnih razlika, nejednolikog slijeganja i drugih uzroka. Prema tome, prilikom polaganja pločica treba poštivati postojeće dilatacijske spojeve kao što su kontrolni, konstrukcijski i rubni spojevi. Kod polaganja pločica na velikim površinama potrebno je izvoditi dilatacijska polja s dilatacijskim spojevima širine 1 cm na sljedeći način:
Širina dilatacijskih fuga određuje se sukladno debljini i veličini pločica, svojstvima podloge, namjeni prostora i predviđenom opterećenju. Masa za brtvljenje ispunit će svoju funkciju i osigurati pravilan rad dilatacije samo u slučaju kada su dilatacije pravilno dimenzionirane.
Detalj - Hotel BN Palace, Lecce, Italija
Razvoj pločica velikih formata zahtijevao je uvođenje novih normi koje propisuju pravila i upute za projektiranje, polaganje i upotrebu keramičkih pločica. Pripremi podloge i, prije svega, izvedbi potpuno ravne podne i zidne površine izvođač mora posvetiti posebnu pozornost te ne zanemariti činjenicu da prisutnost šupljih mjesta i nepravilnosti u podlozi lako mogu dovesti do pucanja pločica. Pravilan odabir ljepila odgovarajuće deformabilnosti omogućuje podnošenje naprezanja između pločica i podloge, a s dovoljno niskom viskoznošću lakše je postići potpuno prianjanje poleđine pločice na podlogu. Naravno, uzimajući u obzir pravila i tehnike polaganja. Širok asortiman proizvoda Mapei omogućuje kvalitetno izvođenje radova – od pripreme podloge, lijepljenja pločica velikog formata do fugiranja i brtvljenja dilatacija uz poštivanje svih gore navedenih pravila.
Ostanimo u kontaktuPretplatite se na naš newsletter i prvi saznajte sve Mapei novosti
Komentari
Load more comments