Obnova Sava centra
ČUVANJE SAVREMENE ISTORIJE UZ PRIMENU NAJSAVREMENIJIH TEHNOLOGIJA
Sava centar je decenijama simbol Beograda i jedan od najznačajnijih kongresnih i kulturnih centara u Srbiji i regionu. Izgrađen krajem sedamdesetih godina 20. veka prema projektu arhitekte Stojana Maksimovića i saradnika, ubrzo je postao prepoznatljiv reper Novog Beograda. Svojim oblikom, materijalizacijom, arhitektonskom vrednošću i funkcionalnošću nadmašio je tadašnje standarde za kongresne centre i stekao status spomenika kulture, ali i kultne beogradske građevine. Dvoranu je svečano otvorio Josip Broz Tito, što potvrđuje njen značaj u društvenom životu tadašnje Jugoslavije. Sačuvana projektna dokumentacija svedoči o složenosti i važnosti ovog poduhvata. Na predlog Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Vlada Republike Srbije je u aprilu 2021. godine proglasila Sava centar kulturnim dobrom.
Novo poglavlje
U decembru 2020. godine vlasništvo nad objektom preuzela je kompanija Delta Holding, čime je počelo novo poglavlje u istoriji Sava centra. Tokom rekonstrukcije, koja je trajala nešto manje od dve godine, od decembra 2021, posebno se vodilo računa o očuvanju identiteta zdanja i arhitektonskog izraza, u skladu sa zahtevima konzervatorskog nadzora.
Jedan od najvažnijih zahvata bila je sanacija betonskog omotača: terasa, horizontalnih brisoleja i ostalih fasadnih površina. Primena savremenih tehnologija omogućila je dugoročnu stabilnost konstrukcije, zaštitu armature i vraćanje autentične geometrije i boje iz perioda otvaranja objekta 1979. godine, povodom Samita KEBS-a (današnjeg OEBS-a).
Obnovljeni Sava centar ponovo je otvorio svoja vrata kao moderan i održiv prostor, spreman za savremene događaje i konferencije, ali i kao čuvar nasleđa koje je ostavilo neizbrisiv trag u arhitekturi Beograda. Za medije je predstavljen 9. novembra 2023, dok je legendarna Plava dvorana svečano otvorena u septembru 2024. godine.
Mapei je učestvovao u sanaciji betonskog omotača, uključujući duboke kaskadne terase, horizontalne brisoleje u bašti i ostale fasadne površine. Fokus je bio na osiguravanju vremenske stabilnosti konstrukcije na fasadnom omotaču, najpre primenom odgovarajuće antikorozivne zaštite vidljivih delova armature, a potom vraćanjem betonskih elemenata u prvobitnu geometriju, upotrebom različitih visokovrednih reparaturnih i završnih tankoslojnih reparaturnih maltera.
Sanacija betonskog omotača
Obrada betonskih površina na brisolejima izvedena je sanacijom i reprofilacijom završnim malterom, a jednoličan izgled postignut je upotrebom polutransparentne akrilne boje. Zbog različitih tipova oštećenja, od onih koji su zahtevali samo površinsku sanaciju do ozbiljnijih sa vidno korodiranom armaturom, primenjen je odgovarajući postupak sanacije. Priprema podloge obavljena je suvim peskarenjem i brušenjem, kako bi se uklonili nevezani i slabo vezani delovi sa tretiranih površina. Posle otprašivanja podloge izvršeno je čišćenje vidljivih delova armature do punog sjaja po Swenk standardu do Sa 1½ i tretiranje antikorozivnim sredstvom sa inhibitorima korozije MAPEFER 1K.
Dublja oštećenja betona (do 4 cm) sanirana su sanacionim malterom MAPEGROUT T40, dok su plića oštećenja (do 2 cm) popravljena malterom MAPEGROUT 430 klase R3. Preko sazrelih slojeva maltera, kao i na ostalim betonskim površinama brisoleja, nanesen je fini malter MONOFINISH, radi postizanja uniformne strukture i tona. Glavni kriterijum pri izboru materijala bila je površinska tekstura i nijansa koja najbolje odgovara postojećoj konstrukciji. Odluku je doneo Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture, nakon razmatranja brojnih uzoraka. Na kompletnu degradiranu površinu nanesen je sloj debljine 2–3 cm, a zbog nepovoljnih vremenskih uslova (visoke temperature i dejstvo vetra), u malter je dodat aditiv za redukciju skupljanja MAPECURE SRA, čime je izbegnuta potreba za mokrom negom tokom sazrevanja. Delovi betona koji su nakon pripreme imali zadovoljavajući izgled i nisu imali oštećenja nisu tretirani.
Po sazrevanju, radi postizanja ujednačene površine, vraćanja prvobitnog izgleda i postizanja vodoodbojnosti, cela površina je obojena polutransparentnom bojom COLORITE PERFORMANCE u zahtevanom, posebnom tonu. Osim estetskih svojstava i uniformnosti, upotrebom ovog proizvoda je obezbeđena otpornost fasade na agresivne zagađivače, kao što su izduvni gasovi i kisele kiše, odnosno CO₂ (karbonizacija) i SO₂ (sumpor-dioksid). Delovi pikovane fasade tretirani su i hidrofobnom zaštitom ANTIPLUVIOL S, čime je produžen vek trajanja konstrukcije.
OČUVANJE IDENTITETA
Tokom rekonstrukcije Sava Centra u potpunosti je očuvana originalna arhitektura, za koju su autori 1977. godine nagrađeni Oktobarskom nagradom grada Beograda. Sanacija fasadnog omotača sprovedena je prema originalnom projektu Stojana Maksimovića i uz saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je pratio sve faze realizacije. Godinama pre rekonstrukcije u objekat gotovo da nije ulagano, što je dovelo do propadanja pojedinih delova. Manje sanacije i dogradnje često su ostajale nedokumentovane, pa je nedostatak podataka predstavljao dodatni izazov za izvođače.
Fasada, kombinacija betona i stakla, obnovljena je s posebnom pažnjom. Autentični stakleni omotač zamenjen je energetski efikasnim staklima, uz očuvanu boju i prepoznatljive kose linije objekta. Danas Sava centar nije samo energetski efikasan, već i sam proizvodi energiju zahvaljujući solarnim panelima na krovu. U enterijeru su očuvani brojni detalji arhitekte Aleksandra Šaletića – velike grube betonske površine, čuveni luster i drugi prepoznatljivi elementi. Sačuvane su i tapiserije u Glavnoj kongresnoj dvorani, kao i više umetničkih dela, koja prostoru daju jedinstvenu vrednost i kontinuitet sa izvornim konceptom.









