Intervju s Antom Kelavom (Spegra), voditeljem obnove franjevačkog samostana i crkve sv. Franje Asiškog

Za početak, možete li nam reći osnovne podatke o projektu? Koliko je trajao, koja je bila vaša funkcija i kolika je bila ukupna vrijednost investicije?

Projekt je vrijedan 16 milijuna eura bez PDV-a, a radovi su trajali od rujna 2021. do svibnja 2024. Na projektu sam radio kao voditelj gradilišta gdje sam zajedno sa svojim suradnicima vodio radove od početka do kraja. Na ovom projektu imali smo vrhunsku suradnju svih sudionika, što mi je bilo posebno zadovoljstvo. Raditi sa stručnjacima kao što su inženjer Damir Foretić, prof. Boris Trogrlić i kolege iz Spegre bio je pravi užitak. Od svih sam puno naučio dok smo istovremeno ravnopravno razgovarali o rješavanju problema na koje smo nailazili. 

S kojim ste se izazovima susretali tijekom izvođenja radova, posebno s obzirom na to da se radilo o sanaciji povijesnog objekta?

Svako gradilište donosi svoje izazove, no kod sanacije povijesnih objekata to je posebno izraženo jer nikad ne znate što se krije ispod stare žbuke. Na primjer, otkrivali smo stara oštećenja i prijašnje sanacije, što je zahtijevalo posebna rješenja. U takvim situacijama ključna je bila stručnost i znanje svih uključenih u projekt. Ovim putem želim pohvaliti i radnike koji su se na ovom projektu zaista istaknuli svojim vještinama.

Koliko je bilo izvođača radova i koliki je broj radnika bio uključen u projekt?

Imali smo čak 28 podizvođača koji su pokrivali različite vrste radova – od elektroinstalacija i strojarskih instalacija do bravarskih, stolarskih i parketarskih radova. Dnevno je na gradilištu u prosjeku bilo oko 70 radnika, no u vrhuncu radova znalo ih je biti i preko 140.

Koje ste tehnike i materijale koristili za sanaciju i ojačanje konstrukcije?

Glavnina radova bila je usmjerena na sanaciju i ojačanje konstrukcije, za što smo koristili razne napredne tehnike kao što su FRCM i FRP sustavi, visokovrijedni mortovi, zatege, drveni nosači i slično. Na primjer, ispitivali smo učinke Fiocco sidara s različitim pripremama rupa i različitim podlogama kako bismo osigurali maksimalnu učinkovitost. Ono što bih istaknuo je da je jedan dio originalnog svoda sa samostana, koji smo ojačali tehnikom FRCM sustava s karbonskom mrežom, prof. Trogrlić odnio u Split na Građevinski fakultet gdje ga je ispitao i dobio izvanredne rezultate. Oni su pokazali koliko FRCM sustav povećava nosivost i otpornost tako ojačanih struktura.

U projekt ste, na neki način, uključili i studente. Možete li nam reći nešto više o tome?

Ugostili smo nekoliko grupa studenata kako bismo im pokazali radove i objasnili primijenjene tehnike. Posebno smo ponosni na to jer smo imali priliku prenijeti svoje iskustvo i znanje budućim stručnjacima.

Održao sam i nekoliko prezentacija o obnovi samostana i crkve, primjerice na Danima inženjera u Opatiji i Saboru graditelja u Cavtatu. Sve to doprinosi ne samo projektu već i osobnom profesionalnom razvoju.

Ovaj projekt pružio vam je i priliku za dublje upoznavanje povijesti samostana i crkve. Imate li neku zanimljivu povijesnu priču koju biste izdvojili?

Rad na projektima poput obnove franjevačkog samostana i crkve dr. Franje Asiškog uvijek donese nova saznanja. Primjerice, vjeruje se da je sv. Franjo Asiški boravio u ovom samostanu, u sobi gdje je sada barokna kapela posvećena njemu. Osim toga, postoji i mišljenje da je možda upravo ova crkva bila prva zagrebačka katedrala. No, o tome bi puno više mogao reći moj kolega Foretić.

Za kraj, možete li nam dati svoj osobni osvrt na projekt?

Ovaj projekt za mene je jedno pozitivno iskustvo u svakom pogledu. Smatram da je iznimno kvalitetno izveden i posljednje, no ne manje važno, jest da je na njemu uspostavljena vrhunska suradnja svih sudionika. Vjerujem da svi uključeni dijele taj osjećaj, i to je svakako jedan od primjera kako se uz stručnost, inovativnost i zajednički trud može postići trajna i sigurna obnova građevina od kulturno-povijesnog značaja.